Usudi se i ti! Mnoga vrata su odškrinuta.

Usudi se

Usudite li se odškrinuti vrata za koja mislite da su zaključana? Koliko puta vam se dogodilo da odustanete prije nego ste pokušali, bez da ste se usudili probati? Koliko puta ste otkrili da su vrata zapravo bila odškrinuta?

Posao na koji se niste prijavili jer ste smatrali da ne zadovoljavate uvjete, a željeli biste to raditi. Ili naslikati sliku, ali niste jer smatrate da bi izgledalo loše. Ili ispeći kolač, ali to ne radite jer mislite da vam takve stvari ne idu od ruke. Imate super ideju za napisati post, ali nikako vas ne ide inspiracija pa niti ne započinjete s pisanjem? Vidjeli ste super blog i poželjeli ste javiti se toj osobi, možda ponuditi i suradnju, ali niste jer si mislite da niste na tom nivou? Mogu nabrajati još koliko hoćete :)

Jesam li se ja usudila?

Ja sam, recimo, uvijek za sebe smatrala da loše kuham i još bitnije – da se nikako ne snalazim u organizaciji pripreme jela. Ispalo je da sam bila u potpunosti u krivu. Kad sam prešla na veganski način prehrane, odjednom sam dobila iznimno puno inspiracije. Počelo me jako veseliti kuhanje jer sam otkrila sasvim novi svijet. Čak i uz takvu inspiraciju, smatrala sam da se ljudima moje jela nikao ne bi svidjela. Ispalo je sasvim suprotno. Danas me prijatelji (i oni koji jedu mesu i oni koji jedu kao ja) nagovaraju da otvorim restoran u kojem će se pripremati hrana na moj način. Zanimljivo!

Ili onaj primjer s pisanjem posta. Znalo bi mi se dogoditi da odgađam krenuti pisati jer mi je izgledalo da ne znam kako da počnem i od kud da krenem. Ali inspiracija se nije pojavljivala sve do onog trenutka dok nisam sjela za laptop i počela pisati. Vidi vraga. Inspiracija se baš tada pojavila :)

Prije par dana dobila sam poruku u kojoj mi je ponuđena suradnja, od osobe čiji online magazin pratim i odličan mi je. O tome sam i ja neko vrijeme rzmišljala, da im uputim isto to pitanje, ali nisam imala odvažnosti za to. Smatrala sam da nisam na tom nivou. Nevjerojatno, zar ne?

Također, smatrala sam da nikada, ali nikada ne bih mogla niti željela raditi konobarski posao. Između ostaloga, zato što sam smotana, šeprtljava, zaboravljam i razbijam čaše. Slučajno, jasno, nisam divljak :) Opet je ispalo da sam bila u krivu. Nakon što sam se zaposlila u jednom restoranu zdrave hrane kao konobar, doživjela sam nešto čemu se nisam nadala. Kao prvo, bila sam uvjerena da me neće zaposliti jer zaista nisam zadovoljavala nikakve kriterije. Kao drugo, svi redom su me pohvalili, od kolega i nadređenih, pa sve do gostiju. A pomisao da radim kao konobar mi je bila najveća noćna mora. Kad ono – nešto super :)

 

Inače, često puta sam odustajala prije nego bih nešto probala. Mnoge prilike sam tako propustila. Sada tek vidim da su mi mnoga vrata bila odškrinuta, ali iz daljine su izgledala nemogućima za otvoriti. S obzirom da im se nisam niti približila, da nisam niti probala, jasno je da ih nisam niti otvorila. A samo sam trebala usuditi se.

No, potrebno je istaknuti još jedno pitanje – kompliciramo li? Rješenja su uvijek jednostavnije nego si možemo zamisliti. Često puta je dovoljno samo doći i napraviti to što želiš. Baš kako kaže i Salvador Dali:


Ili je jednostavno ili je nemoguće.


A znamo da nemoguće ne postoji. Dakle …

 

Mnoga vrata su odškrinuta – poučna priča

Imat ću i ovu spoznaju na umu u svojim budućim pothvatima, a u nastavku vam donosim jednu priču koju sam pročitala još prije nekoliko godina, ali mi u glavi ne prestaje odzvanjati poruka koju šalje. Radi se o priči u kojoj je poanta djelovati unatoč tome što se čini da je rješenje nemoguće pronaći. Da ja ne filozofiram previše, uživajte u originalnoj priči. Poantu ćete lako shvatiti :)

Odluči neki car, zbog nekakvog važnog položaja na dvoru, testirati svoje dvorjane. Okruže ga moćni i mudri ljudi i car im reče: U nedoumici sam i zanima me tko je od vas u stanju to riješiti. Odvede ih potom do jednih ogromnih vrata, toliko velika vrata još nitko nije bio vidio. 

Ovo su najveća i najteža vrata u mojem carstvu, objasni car. Može li ih koji od vas otvoriti? Neki stanu samo izdaleka odmahivati glavom. Drugi, koje smatrahu mudracima, pogledali vrata izbliza, no onda ipak priznali kako ih ne mogu otvoriti. Ne karaju se svi slože kako je zadatak pretežak i da ga ne mogu riješiti.

Tada jedan dvorjanin ipak priđe vratima. Zagledavao ih, opipavao, gurao, nastojao pomaknuti … Odjednom ih povuče snažnim trzajem i vrata se otvore! Bila su odškrinuta, ne i zaključana. Nije bilo potrebno ništa drugo do samopouzdanja da se to utvrdi i da se prema tome postupi.

Car objavi: ti ćeš dobiti položaj na dvoru. Nisi se oslonio samo na ono što vidiš. Usudio si se pokušati ono što se u početku činilo nemogućim.

Izvor: poucne-price.blogspot.com

Usudi se i ti! Mnoga su vrata odškrinuta.

Voljela bih čuti neke vaše primjere kada se niste usudili krenuti, ali vas je nešto ipak natjeralo i tako ste otkrili cijeli novi svijet mogućnosti? Je li vam se ikada to dogodilo? Ako je, sigurna sam da vas neke od tih situacija mogu sada pošteno nasmijati :)

logo-srce

Author: Knjiga inspiracija

Moje ime je Slavenka Đikić (d. Vinski), autorica sam tekstova i ilustracija na ovom blogu. Oduvjek sam voljela zapisivati razne misli na papir, moje ili nečije. A posebno sam imala potrebu zapisati citate koji su me inspirirali i dali neki novi pogled na život. Uvijek sam sa sobom imala jednu tekicu i slagala svoju knjižicu inspirativnih misli. Trenutno se ta knjižica lagano razvija u Knjigu inspiracija.

14 Replies to “Usudi se i ti! Mnoga vrata su odškrinuta.”

  1. Naša premala vjera u sebe i nisko samopouzdanje nas najviše koči, definitivno! Primjeri koje si navela iz svog života, su super primjeri (posebno ovaj o kuhanju – jer oboooožaaaavam tvoj klopu <3 ). Sad si me ovim postom potaknula da i sama razmislim što sam to uspjela a mislila sam da nema smisla ni pokušavati jer to nije za mene… Hm! Kada sam uz rad upisala 5. godinu studija, ridala sam kao kišna godina jer sam mislila da neću stići izvršiti sve obveze koje su predamnom, i u startu sam si rekla da će ta jedna godina u najboljem slučaju kod mene trajati 2 godine. Rezultat je bio da sam diplomirala u manje od godinu dana od upisa godine, a petice su pljuštale na sve strane :). Sad mi padaju i neke druge situacije na pamet, tako da mogu reći da si ovim postom baš potaknula dobru vibru u meni i da sam se podjsjetila da mogu/možemo baš sve! Samo se moramo odvažiti i krenuti :)

    1. Wow! Vidiš li ti to? Ovo je fenomenalno!! Drago mi je da sam potakla u tebu dobru vibru i da se počinješ prisjećati i drugih stvari koje si postigla, a mislila si da su nemoguće. Jer to je zapravo najbolja motvacija za dalje, nije li? P.S. Drago mi je da ti se sviđa moja klopa :)

  2. Ti kao da si malo čačkala po mojoj glavi ;) Događalo mi se isto toliko puta. Sjećam se da sam na faksu strepila od nekih ispita i odgađala, a na kraju je sve prošlo puno bolje nego s onima za koje sam mislila da će biti super. Pa i za njemački sam mislila da ga ja nikada neću naučiti, evo me sad, kažu pričam super.
    Ipak ima još nekih zaključanih soba koje se ne osudim otključati, priznajem :)
    Ili su vrata stvarno odškrinuta, samo treba provjeriti?
    Hvala na ohrabrenju draga Slavenka :*

    1. Hahaha baš si me nasmijala sa prvom rečenicom! Mislim da svi mi imamo te primjere uspješno provedenih situacija za koje smo mislili da ih nećemo moći izvesti. U tome i je poanta, da ih se prisjetimo kako bi se lakše odvažili proći kroz neke nove situacije koje nam se čine nemogućima. I ne brini, imam i ja još puno soba za koje se bojim uopće i provjeriti jesu li ta vrata zaključana, pritvorena ili širom otvorena :) :) Čak se bojim i toga da su sasvim prolazna :) Drago mi je da sam te ohrabrila draga moja Mirna!

  3. Hvala ti draga Slavenka na divnom tekstu <3 I to da ga pročitam baš danas, kad sam pomišljala da odustanem od nekih stvari jer se ne pomiču s mjesta. Možda bi, umjesto da samo blejim u vrata, trebala ih malo gurnuti :D

  4. Čini mi se da je čitav moj život takav – sastavljen od niza stvari za koje sam mislila da su preveliki zalogaji za mene. Ispostavi se uvek da nema prevelikog zalogaja… samo treba da se žvaće polako i dovoljno dugo. ;)

  5. Odličan tekst :) znam da to znaš, ali moram opet reći – jako volim tvoj stil pisanja! i da, naravno da mi se dogodilo ovo o čemu pričaš – kako propuštanje prilika zbog kojekakvih besmislenih strahova i manjka samopouzdanja, tako i nevjerojatna čudesa koja se krenu nizati jednom kad čovjek pokuša :) jedan od boljih primjera iz mog novijeg doba je upravo Naranča. Toliko mi je ta ideja bila blesava kad se javila, kao “da, pokrenut ću još jedan blog koji će izumrijeti za 2 tjedna i nikome ništa”, ali opet, nije me puštala pa sam joj odlučila dati priliku… To je bilo vrijeme promjene za mene, vrijeme u kojem sam odlučila stvari raditi na drugačiji način pa sam odlučila ne zapustiti Naranču bez obzira kako se stvari budu odvijale. I evo, danas lijepo i skladno raste, donijela mi je u život drage ljude :), puno novih iskustava i kako sam ja u početku gurala nju, tako sad ona gura mene, potiče me da ustrajem, rastem, razvijam se – i ne odustajem :)

    1. Prekrasan primjer je ta Naranča! Primjer o svakodnevnim nastojanjima i neodustajanjima! Hvala ti na tako lijepim riječima, drago mi je čuti da ti se sviđa moj stil pisanja jer sam dugo vremena razmišljala na način – a tko bi mene uopće i čitao, pa ja nemam pojma o pisanju i pismenom izražavanju :D Još mi je ljepše čuti da te tvoja Naranča gura dalje baš kako si i ti nju gurala u početku, da raste, a zaista lijepo i skladno raste, i da te potiče da ne odustaješ. Jer Naranča je zaista nešto jako dobro što se svima nama dogodilo :)

  6. Kako je moć u dijeljenju i širenju nevjerojatna evo jednog sasvim svježeg primjera. Početkom prosinca trebala sam organizirati prijevoza za 20-ak osoba iz Rijeke i Vukovara. Nazovem nekoliko prijevoznika i kažu mi za 10.12. je sve uglavnom zauzeto. Izgledalo je neizvedivo. U dva dana i barem 200-ak razgovora i uz pomoć žene Anđela iz Čazmatransa, Anđela Branka i Jana iz Rijeke i Anđela Dejana iz Vukovara misija je odrađena.

    A što me posebno veseli 3.12. sam išla na izlet do Bleda i Ljubljane. I kakva me poslastica dočekala, Dalieva izložba na motive Božanstvene komedije. Mislim da je otvorena do kraja prosinca pa ako je tko u blizini svakako ne propustiti, meni to bila točka na i cijelog izleta. :))

    1. Odlično mi je čuti druge primjere kako to funkcionira! Da, potrebno je usuditi se i ne odustati ako ne uspije na prvu! Žao mi je što tek sada vidim komentar pa je kasno za Dalievu izložbu … Budi mi dobro i usuđuj se i dalje <3

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: