Tko je ta osoba koja se silno želi ostvariti u meni?

 

Postoji jedna osoba koje se želi ostvariti kroz mene. Ali, tko je ona? Čini mi se nekako velika i zanimljiva. Nisam sigurna bojim li je se, što ako mene više neće biti kad se ona ostvari? Možda je najbolje da joj spriječim namjere :)

Čitajući postove meni dragih bloggerica u posljednjih nekoliko dana, u meni se dogodilo nešto što nisam očekivala. Sve su to divni i poticajni tekstovi od kojih se čovjek osjeća pozitivno. No, meni se dogodilo upravo suprotno. Pogodili su me ravno tamo gdje treba na način da više nisam mogla ignorirati stanje u sebi, nego si priznati da možda ne živim ono što mislim da živim.

1.

Za početak je Andrea sa svojim Pokretanjem rasturila u postu o zahvalnostima, koji zadire puno dublje od samih zahvalnosti. Tekst je to koji govori o razbijanju vlastitih ograničenja. Brutala! Podsjetila me je na sva moja postignuća kroz ovu godinu, kao i na to da i sama osvijestim svoje zahvalnosti. No najviše od svega je pokazala svojim primjerom kako je sve moguće kad se u to daš 100 %. Srećom, imam tu privilegiju biti joj bliska prijateljica pa znam točno koje slojeve blokada je morala poskidati sa sebe da bi došla do tih ostvarenja. Generalno zvuči jednostavno – daj se 100% u sve što radiš i uspjet ćeš, ali u praksi to znači trgaj blokade i ograničenja, a to je nevjerojatno zeznuto. Graniči sa ludilom!

Moram ovdje napisati i da sam jako puno naučila od Andree.  Sjećam se kad je do nje došla ideja da krene trčati. Znam jako dobro kako je kretala od nule, od onog pojma o tome kako to uopće nije za nju, kako ona zapravo i nije u toj kategoriji ljudi. Osvijestiti i promijeniti tu naviku od razmišljanja je iznimno zahtjevno. A onda još steći kondiciju – vjerujte mi – mučki je teško. U tim trenucima se obratila meni – kako i od kuda početi, imam li neke savjete za početnike – zato što sam ja bila ta koja je uvijek i oduvijek trčala. Njen pojam o meni je bio – trkačica u dobroj kondiciji. I tako, Andrea je bila uporna i dosljedna. Danas trči 12 km. Ja ne. Jer sam smatrala da mi ne treba, dovoljno je što odem u park i otrčim toliko da si olakšam dušu. Jednom stečenu sliku o sebi kao osobi koja trči nisam više nadograđivala. I tako sam počela stagnirati.

2.

Mirna i njen blog Lova do krova sa postom Vision board me podsjetila da je  od velike koristi napraviti svoju ploču vizija, ciljeva, planova. Nisam se prvi puta susrela sa ovom idejom, ali kao da sam po prvi puta doživjela što to znači. Kao da sm po prvi puta shvatila da ne znam koji su mi ciljevi. Da se bojim sanjati … Lako je napraviti Vision board jednom kad znaš što želiš, ali što ako se bojiš željeti?

I tu sam shvatila da sam napravila istu pogrešku kao i sa trčanjem. Pročitavši njen post sam pomislila –  i to sam već napravila u životu. Svoj vision board sam krenula raditi još prije koju godinu. Krenula raditi, ali … nisam ga nikada završila. A znamo koliko taj vizualni dio ima utjecaj na ostverenje onoga što si zamislimo. Samim time što nam je ispred nosa, svaki dan nas podsjeća da napravimo neku radnju koja će nas voditi u tom smjeru. I tako sam se opet našla u situaciji gdje ja već imam iskustva s time, ali zapravo – nemam! Gdje sam nešto započela, ali nisam završila, nisam ništa s time napravila. Krenula, ali u nekom trenutku zastala.

3.

Ivana i njena Naranča su me dirnule ravno u srce sa objavom na facebooku o ideji kao obliku života: “Vjerujem da na našem planetu ne žive samo životinje, biljke, bakterije i virusi nego i ideje. Ideje su bestjelesni, energetski oblici života. Potpuno su odvojene od nas, ali mogu kontaktirati s nama, iako na čudan način. Ideje nemaju materijalno tijelo, ali imaju svijest, a definitivno imaju volju. Potiče ih čudan nagon: nagon za ostvarenjem. Jedini način na koji se ideja može manifestirati u našem svijetu jest putem suradnje s ljudskim partnerom. Samo ljudskim naporima ideja može izaći iz etera i zakoračiti u carstvo stvarnoga.” Nakon što sam ovo pročitala došlo je do spontanog, ali žustrog pucanja okova u meni. Još se neki drže i to me čini čangrizavom, ali i oni su na putu da oslabe!

Zašto je ovo toliko utjecalo na mene? Zato što sam tijekom cijele godine premetala nekoliko ideja po svojoj glavi i svaku od njih sam u konačnici ušutkala. Sada vidim koliko ovo nije bilo u redu prema njima. Osjećam se sada kao zla i hladna osoba koja jedino što uspijeva je ugušiti svaki oblik ostvarenja. A ideje zaslužuju svoje ostvarenje. Ne mogu više na isti način gledati na bilo koju ideju koja se rodi u meni. Ovaj koncept je u meni pokrenuo lavinu spoznaja oko toga što mi je činiti.

4.

Brankica Stanić je napravila totalnu pomutnju u meni. Za početak gostovanje na njenom blogu i način na koji me je prezentirala. Ono što je prepoznala u meni i način na koji me je doživjela su me izuli iz cipela, kako bi rekla naša Andrea M. :) Tek tu sam počela osvještavati sebe kao grafičku dizajnericu i kao nekoga tko izražava svoju kreativnost, kao osobu koja se pokrenula i napravila najodvažniji potez ikada. Izgleda da sam tek čitanjem nečijeg posta mogla osvijestiti svoju veličinu, utjecaj na ljude oko sebe i na količinu hrabrosti i drugačijosti koju nosim u sebi.

Davanje otkaza u sigurnoj državnoj službi i krenuti na put u totalno nepoznato za mene. Put o kojem nisam znala ništa, osim da postojeće načine razmišljanja trebam jednostavno promijeniti jer ako to ne učinim vratit ću se na staro, tamo gdje sam i bila. Svijest o tome da su moje ilustracije baš to – moje, i kao takve su jedinstvene, bez obzira svidjele se nekome ili ne. I da je moja dužnost imati poštovanja prema njima kao i prema svakom izražavanju kreativnosti na moj vlastiti način. Kao i prema vještinama koje sam razvila kao grafička dizajnerica. A nije mi to struka, naprotiv, ona je nešto sasvim suprotno.

5.

A onda Razlivena tinta. I njen post o ciljevima bloga. O Fokusu sa velikim F. Nema uspjeha bez točno definiranih ciljeva. Sve što radimo se vrlo brzo rasprši ako nemamo cilj. Bilo da se radilo o blogu ili o nečemu drugome. Ali moram priznati da mi je odlično ovo sa blogom jer nekako većina ljudi smatra bloganje kao hobi pa se ne posvete tome detaljno, već onako kako se pojavi inspiracija. Nema ničeg lošeg u tome, ali nema ničeg lošeg ni u tome da se fokusiramo na sve što radimo. Bitno ili nebitno. Hobi ili posao. Fokus fokus fokus :)

I evo me opet. Već sam pisala o ciljevima i koliko ih je važno postaviti. Godinama već zapisujem ciljeve i znam koliko je to bitno. Više manje svaki cilj koji sam zapisala sam i ostvarila. Dakle, govorim iz iskustva, ne iz knjige koju sam pročitala. Zapisivanje ciljeva djeluje na način da se oni ostvaruju! A što sam ja napravila? Tj. nisam. Izostavila sam pisanje ciljeva, krenuvši od bloga. Pa onda i onih iz drugih područja. Kao, imam ih u glavi pa ih znam. Ali, to ne djeluje tako.

Kako je došao kraj godine, sve nas je obuzela ideja o ciljevima i odlukama za sljedeću godinu, o zahvalnostima, fokusu, idejama i željama da se to sve lijepo posloži. Svi smo već prošli kroz fazu spoznaje koliko je važno planirati, ciljati, zapisivati, pogledati unatrag i zamijetiti svoja ostvarenja, osvijestiti zahvalnosti… Prošle godine sam u ovo doba napisala jedan post o tome gdje sam sada tj. do kuda sam došla i od kuda sam krenula. I mislim si – pa nema potrebe da o tome pišem opet. Jednostavno ću zaključiti godinu sa lijepom porukom svima, a sama sa sobom proći ta sva planiranja, ciljanja, željenja, kreiranja vision boardova. I tu je nastalo sranje, da oprostite.

Odjednom shvatim da nemam ciljeva. What?? Znam da je to nemoguće. Znam da ih imam. Svaki dan razmišljam o njima, ali gdje su sada kad ih treba napisati?

Možda je cijela priča krenula kada sam pročitala Narančinu objavu o idejama. Naime, već neko duže vrijeme imam jednu ideju koju pomalo razvijam. Pa bi s njom ovo pa bi ono. Super mi je moja ideja i smatram da bi mnogima bilo drago vidjeti njeno ostvarenje. Ali, svako toliko se javlja ta glupa misao da to nije dovoljno dobro. I sad se ja pitam – zašto je to tako? Kakvih ja to problema imam sa sobom? O pojmu vlastite vrijednosti i samopouzdanju neću sada razglabati. Baš je suvišno.

Zaključak

Sve u svemu, meni se čini da je ovdje riječ o strahu. Strahu od osobe koja bih mogla postati ako krenem u ostvarenje svoje ideje. Sa svime što započnemo i što radimo u životu rastemo i razvijamo se i mi sami.  Odličan primjer je blog. Kako sam razvijala Knjigu inspiracija tako sam razvijala i sebe.

Ono što dobiješ ostvarenjem ciljeva nije tako važno kao ono što postaneš ostvarujući svoje ciljeve. 

– Henry David Thoreau

Krenem li u razvijanje ove ideje morat ću pokidati još puno nekih čvrstih i duboko usađenih okova. Samo meni poznatih. I samo egu shvatljivih :) Time ću rasti, postajati jača i čvršća, a to je ono što me plaši – ta moja veličina. Znam da zvuči nelogično.  U ovom trenutku nisam sigurna koliko sam spremna na to. Koliko sam spremna na tu sebe. To je ono što me frapira. I živcira.

Želje je teško osvijestiti, a ciljeve teško postaviti jer nas ostverenje ciljeva mijenja i izgrađuje. A to zna biti bolno, imaš osjećaj da se raspadaš i da nestaješ. Ostvarenje cilja zahtijeva izlazak iz vlastitih okvira, što znači da je potrebno poskidati sa sebe razna ograničenja. Sloj po sloj. I zato se možda bojimo sanjati

Tko je ta osoba koja se silno želi ostvariti u meni? – Jedna veća i jača Slavenka.

Zašto sam se zblokirala oko postavljanja ciljeva, fokusa i ostvarenja ideja? – Zbog straha od toga koliko mogu narasti. Svi se donekle bojimo većih od sebe. A ta Slavenka koja bih mogla postati je puuno veća od ove sada.

Strah od veličine koju ćeš postići ostvarenjem ciljeva je najbitnija stvar s kojom se treba suočiti.

– Slavenka Đikić

 

 

SaveSave

SaveSave

SaveSave

Author: Knjiga inspiracija

Moje ime je Slavenka Đikić (d. Vinski), autorica sam tekstova i ilustracija na ovom blogu. Oduvjek sam voljela zapisivati razne misli na papir, moje ili nečije. A posebno sam imala potrebu zapisati citate koji su me inspirirali i dali neki novi pogled na život. Uvijek sam sa sobom imala jednu tekicu i slagala svoju knjižicu inspirativnih misli. Trenutno se ta knjižica lagano razvija u Knjigu inspiracija.

20 Replies to “Tko je ta osoba koja se silno želi ostvariti u meni?”

  1. Ovaj post za početak zaslužuje jedan veeeeliki virtualni zagrljaj <3. Tako si emotivno, bez ušminkavanja iznijela stanje u kojem si se našla a slično se događalo ili se događa mnogim ljudima ali se ne usude priznati sebi a kamoli drugima. Sjajno je što si prepoznala sve te blokade i što si dopustila da, za neke, na oko jednostavne misli i iskustva uopće dopru do tebe i da ih prigliš i odlučiš se suočiti s njima. Svaki rast je težak. Svako tapkanje u zoni komfora je lagano. Tebi se ovdje dogodilo da si iskoračila iz zone komfora ali si zablokirala svoj rast i razvoj potencijala koji je ogroman – iz čistog straha. Sretna sam što si odlučila udariti šakom taj strah i razbiti preostale barijere. Draga moja, u idućoj godini ja te vidim kao djevojčicu sa ove tvoje ilustracije. Na vrhu brda! Sa ostvarenim ciljevima koje si postavila i koje ćeš razvaliti! I ja ću ti nadam se, pri tome pomoći :)
    A tvoj komentar o mojim ovogodišnjim uspjesima izmamio mi je ogroman osmijeh na licu. Nije bilo lagano u nekim trenucima, prolazila si te stvari samnom i drago mi je da si bila svjedok tome kako sam ipak na kraju uspjela u svemu što sam naumila. Jer sam to jako željela. Hvala ti što si mi bila poticaj, podrška i inspiracija kad je bilo najteže. I drago mi je pročitati da sam ponekad i ja mogla biti to za tebe <3.
    A ti samo hrabro naprijed! Zapamti, možeš ostvariti baš sve. I vidjet ćeš, iduća godina je naša! :* <3

    1. Draga moja Andrea, ne znam uopće kako da ti krenem odgovarati na komentar. Hvala ti na ovim predivnim riječima podrške i komplimentima. A ja radim na tome da budem ta djevojčica sa vrha planine! Bolje rečeno, radimo zajedno na tome :) I naravno da si inspiracija za mene, uvijek! Mislim da nisi ni svjesna koliko … <3 Da, iduća godina je naša!

  2. <3 Hvala ti!
    Imam nekako osjećaj da je ta tvoja ideja nešto što će oduševiti sve nas! Želim ti samo da ju što prije realiziraš! Usputna propitkivanja su u redu, sve dok ne postanu teret koji će te zaustaviti ;) Sretno! :*

  3. Raduje me da si napisala ovakav tekst iskreno, čak i sa strahom koji provejava između, kako ćemo ga mi koji ga čitamo shvatiti. Posebno me raduje da si prepoznala svoje kočnice jer, sad krećeš u osvajanje. Vreme je sazrelo za to, a ti si tu, na domaku da promenis sve ono što želiš, a ne usuđuješ se. Ovo sam prepoznala u ovim redovima i verujem da ćeš stići do cilja, samo se prepusti. Uvek će biti tog šta ako..
    Želim ti da ostvariš sve i ne žuri jer sve dolazi u pravo, svoje vreme.

    1. Draga Olja, hvala ti od srca! Jako dobro si sve shvatila i pročitala između redova, i zamijetila sve kako i je :) A što reći na ove divne riječi podrške? Sva sam se naježila, a u sebi sam zaista i osjetila kako sam na domaku da krenem u ostvarivanje toga što želim. Hvala ti na tome! I sve zaista dolazi uvijek u svoje vrijeme :)

  4. U pripremi mi je jedan post u kom je jedan od glavnih zakljucaka koje sa sobom u narednu godinu nosim: Cega se plasis? vreme je da to promenis!

    Strahovi su u osnovi svih nasih blokada, Kada ih osvestimo, presli smo vec pola puta.

    Divan post si napisala. Sve lepo obrazlozila i zakljucila.

    Srecne praznike ti zelim!

    1. Hvala ti puno draga Sashkonela! Sretne praznike želim i ja tebi i radujem se tvom novom postu, baš me zanima što ćeš napisati na tu temu. Vjerujem da će mi biti posebno zanimljivo i korisno za pročitati <3

  5. Ajme, kako je ovo dobar tekst!! Odlično rečeno sve! I prepoznala sam se na puno mjesta – imam već neko vrijeme te ideje koje me ne puštaju na miru, kojih se bojim jer mislim da sam im nedorasla, sve također stoji zapisano, isplanirano i čeka da ja krenem… a ja prestravljena i zablokirana :D i onda bježim od toga svega, trošim vrijeme na gluposti dok sve u meni vrišti za tim nečim drugačijim… Uglavnom, onaj citat (i hvala ti na spomenu Naranče) je iz knjige Velika magija (Elizabeth Gilbert), odlična je, svakako ti ju preporučam, vodi kroz rješavanje ovih problema koje si opisala, govori o prepuštanju idejama i kreativnosti bez straha ;) još jednom – svaka čast!! <3

    1. Sve mi je jasno draga moja Ivana Naranča :) – moram ovako pisati jer mi odgovore na komentare WP ne objavljuje kao odgovore :/ Nadam se da ćeš uspjeti krenuti na put u odvažno i reći tim blokadama onu neku ružnu riječ! Knjigu o kojoj pričaš sam već stavila na popis i prva je na listi :) Hvala ti na ovako divnom komentaru <3

  6. Draga Slavenka, tako mi je drago što sam danas zahvaljujući Naranči kliknula na link na ovaj post i otkrila tvoj svijet. U toliko rečenica sam se i sama pronašla, sjetila sam se situacija kroz koje sam prolazila zadnjih par godina i na kraju velikih rezova i odluke o suočavanju sa svim strahovima jer sam u jednom trenutku shvatila da ne živim ono što si želim, a više nisam imala izlika kojima sam se mogla tješiti ili zavaravati :) Vjerujem da je strah u bilo kakvom obliku jedna od naših najgorih kočnica, ali kad se jednom odlučimo suočiti s njim i dopustiti si da krenemo korak po korak ka onome čemu težimo, odjednom se sve mijenja na bolje :) Od srca ti želim divnu novu godinu i sve najljepše te brdo ideja koje ćeš provesti u djelo! <3

  7. Draga Matea, drago mi je čuti da ti se sviđa moj svijet <3 Kad čujem da netko prolazi ili je prošao kroz neke situacije u kojima sma i sama, bude mi puno lakše, posebno zbog spoznaje da je moguće. A ti odišeš time! I ovim komentarom, ali i svojim blogom! Ni ne znaš koliko mi je drago da si mi se javila <3 I ja tebi želim divnu sljedeću godinu i da budeš još više ono što želiš biti :)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!
%d bloggers like this: