Što radimo kada ništa ne radimo?

Stvaramo! Da, dobro ste pročitali :) Zapravo, tada radimo najviše. Tada ideje dolaze slobodnije. Kada ništa ne radimo ulazimo u stanje opuštenosti. Mozak nije zaokupiran obvezama, mi ništa ne očekujemo i ideje krenu. Tako nekako otprilike :)

No, priznajmo si –  sami sebi rijetko kada damo priliku da ne radimo ništa, posebno u današnje užurbano vrijeme. Ja prva! Svaki sat, svaka minuta u danu je ispunjena obavljanjem nečega. (Unatoč nastojanjima da to promijenim.) Doduše, ne moramo nužno ne raditi ništa i biti u sjedećem ili ležećem položaju :) Ponekad je dovoljno obavljati poslove koji ne zahtijevaju razmišljanje, dovoljna je minimalna aktivacija mozga. Možemo za to iskoristiti one glupave poslove poput peglanje ili pranje suđa :) :) Tim bolje ako nam je ta aktivnost dosadna! Koliko puta sam ih odgađala jer ima bitnijih kreativnih stvari za napraviti, poput pisanja. Ako se sada ustanem i odem oprati suđe, neću nikada napisati što sam namjeravala. No, često puta je baš to potrebno da se započne kreativni proces, vjerovali ili ne. Ili, ako se ne možete naći u takvim stvarima … jednostavno početi raditi bilo što drugo, umjesto onog što sada radimo. Tada zapravo nastaju ideje. Naravno, ne usred trenutka kad nas je uzela inspiracija, nego onda kad ta ispiracija stane, a mi uporno želimo nastaviti dalje i forsiramo.

Ne radeći ništa, dajemo priliku sebi da dođemo do ideja, a ideje su prva i polazna točka za daljnje stvaranje. Poanta svega je da ne radeći ono na čemu radimo svaki dan, dopuštamo mozgu da se od toga odmori. Ljudi koji imaju potrebu izraziti se kreativno, ponekad trebaju to vrijeme u kojem će sjesti ili stati na loptu i na neko vrijeme prestati raditi to na čemu rade.

Meni se, recimo, često puta stvari poslože baš u toj fazi kad ne radim ništa … ništa vezano za ono što radim. Na primjer, već nekoliko puta mi se dogodilo da mjesec dana nisam napisala niti jedan post. Konkretno ovaj tekst sam napisala prije više od mjesec dana, još prije nego su nastali tekstovi o Indiji. Tih mjesec i više dana su me okupirale razne obaveze kojih se nisam nikako mogla riješiti. Također su se pojavile i neke neplanirane situacije poput izrastanje, upala i vađenje osmice što me u biti lansiralo van moje orbite i morala sam stati ama baš sa svime što sam radila i željela napraviti … sve i kad bih našla par trenutaka za pisanje, nisam se uspijevala koncentrirati … i tako sam odlučila sve skupa malo pustiti i opustiti. Ne razmišljati o postovima koji stoje otvoreni i nedovršeni. Pustila sam i opustila sam se. Iako je to kontra svih strateških savjeta kako održati posjećenost bloga i interakciju sa čitateljima, u meni se baš u tom periodu dogodio skok. Naravno da su me cijelo to vrijeme napadale brojne misli, kao na primjer ima li to sve skupa smisla, jesam li zadovoljna u kom smjeru se razvija ta priča, kakvu poruku šaljem svojim čitateljima, šaljem li ikakvu itd. :)

Jeste li ikada zamijetili dok ste učili neki jezik da ste nakon mjesec-dva pauze znali više nego u tijeku učenja? Meni se to dogodilo dok sam živjela u Berlinu. Tamo sam pohađala intenzivan tečaj njemačkog jezika i učila ga svaki dan i bila u interakciji sa izvornim govornicima. U jednom trenutku je nastao kaos u mojoj glavi. Onda sam se vratila u Zagreb na kraće vrijeme i tek tada vidjela koliko sam toga naučila i što sam sve sposobna iskomunicirati … dakle, tek kada tih mjesec dana nisam govorila niti učila njemački, tek tad sam propričala na tom jeziku.

Imam sličan slučaj i sa vježbanjem. Inače treniram cross fit, radim individualno sa trenerom i ne treniram samo pred ljeto, nego cijelu godinu. Dakle, možete zaključiti kako to shvaćam dosta ozbiljno. No, ponekad zbog raznih situacija dođu to “rupe” u vježbanju i ne odradim niti jedan trening po par tjedana. Iz razloga poput gore opisanih – nagla upala zuba, teški bolovi, uređenje stana, odgoj šteneta sa ekstra viškom energije, svako malo dođe takav nekakav razlog. No, svaki puta kad bih se vratila – zamijetila bih kako imam više energije, snage i kao mogu napraviti duplo više onih swingowa nego dok sam to pokušavala tri puta tjedno mjesec dana u komadu. Znate li i to da mišići rade najviše kad ne trenirate (pod uvjetom da ste prvo odradili trening)? Nakon treninga, mišići zapravo započu sa izgradnjom. Zato bodybuilderi svaki dan rade drugu skupinu mišića – dok treniraju sljedeću skupinu, ona od prethodnog dana se izgrađuje, i tako redom u krug.

Zato vam ja te faze u kreativnom izražavanju, zvane “rupe”, ne bih nazvala rupama niti odustajanjima ili posustajanjima … nego kreativnim oazama :) Ili prostorom namjenjenom za stvaranje. Ne postoje rupe, postoji samo stvaranje koje je neprestano, što god da mi radili ili ne radili. Ono se uvijek odvija u nama, a mi mu trebamo dati priliku da se oblikuje, sazrije i izađe na vidjelo.


Creative people need time to sit around and do nothing. Take time to mess around. Get lost. Wander. You never know where it’s going to lead you.

– Austin Kleon


Author: Knjiga inspiracija

Moje ime je Slavenka Đikić (d. Vinski), autorica sam tekstova i ilustracija na ovom blogu. Oduvjek sam voljela zapisivati razne misli na papir, moje ili nečije. A posebno sam imala potrebu zapisati citate koji su me inspirirali i dali neki novi pogled na život. Uvijek sam sa sobom imala jednu tekicu i slagala svoju knjižicu inspirativnih misli. Trenutno se ta knjižica lagano razvija u Knjigu inspiracija.

4 Replies to “Što radimo kada ništa ne radimo?”

  1. Meni se jako sviđa kut iz kojeg si ti sagledala “padanje u rupu” :). Zaista, upravo iz tih nekih perioda zatišja dođu takve dobre ideje ili nas “napadne” veeelika inspiracija.. Nekada, očito, trebamo pustiti stvari da se slegnu i da dođu na svoje…. u svom ritmu i u svom vremenu. Super post! :)

  2. Živa sitina. Kad god sam, recimo, ostajala bez posla, sinula mi je sjajna ideja za nešto bolj e i pametnije ili se ukazala prilika koju bih ranije zaobišla.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: