Naš najdublji strah nije strah od vlastite nesposobnosti. Naš je najdublji strah taj da smo beskrajno moćni. Naša nas svjetlost, a ne naša tama plaši najviše od svega.
Pitamo se: „Tko sam ja da bih mogao biti tako sjajan, divan, nadaren i osobit?“ No zapravo biste se trebali upitati: „Tko ste da to ne biste bili?“
To što glumite da ste beznačajni svijetu nije ni od kakve koristi. Nema nikakve mudrosti u tome što umanjujete vlastitu vrijednost da se drugi oko vas ne bi osjećali nesigurni.
Kad dopuštamo vlastitom svjetlu da zasja u punom sjaju, i drugim ljudima svjesno dajemo dopuštenje da čine to isto. Kad se oslobodimo vlastita straha, sama naša prisutnost oslobađa druge.
– Marianne Williamson
Naš najdublji strah nije strah od vlastite nesposobnosti. Naš je najdublji strah taj da smo beskrajno moćni.” – Mislim da zato vrlo često niti ne pokušavamo nešto napraviti, jer se bojimo da ćemo uspjeti. To da možemo i da smo moćni nosi sa sobom odgovornost! … I tako si postavljamo pitanje – Što ako uspijem? To znači da mogu i da nisam nesposobna … to znači da moram preuzeti odgovornost za svoj život i svoja stanja, a to je ono što najviše plaši.
