Moja sretna misao

Spavam … pored mene se nešto miče, vani je još mrak … sila mi je na wc, ali mi se ne ustaje jer je još hladno. Odlučujem da ću se strpiti još neko vrijeme i uživati u krevetu. Ali, to što se komeša pored mene nastavlja dalje … budi me, daje mi puse i daje mi do znanja da i ona mora obaviti nuždu. Ok, ustajem iako je još mrak i hladno je.

Slijedi doručak, igranje, igranje, spavanje, igranje, izlazak van … ne sjećam se kada sam se zadnji puta toliko igrala, toliko ne stigla misliti, planirati … U toj igri sam vidjela i neke stvari u sebi za koje sam bila uvjerena da ih radim dobro, a onda sam shvatila da ih uopće ne radim. Tako sam shvatila koliko se toga odvija u meni, ali ne pokazujem to, ne izgovaram. Tek s njom sam vidjela što znači komunicirati, razumjeti jezik onoga s kime komuniciraš. Drugim riječima, pomogla mi je da shvatim da mi komunikacija nije jača strana .. a mislila sam da sam super u tome :)

 Anis 3

Nakon igre stan je u kaosu! Moram priznati da sam se donedavno osjećala u njemu usamljeno, atmosfera je bila sterilna, sve je bilo na svom mjestu, ali bez živosti. Sada je uvijek neko zbivanje. Prostor je ispunjen zvukovima, skakanjima, premještanjem i pomicanjem raznih stvari … Prostor je živnuo, i ja skupa  njim. I s njom. Po prvi puta u životu kaos doživljavam kao fora pozitivnu stvar. Po prvi puta ga prihvaćam!

Od svih tih aktivnosti imam potrebu malo češće odmoriti … no, ona ionako ide spavati svaka 2 sata, a s obzirom da su joj još uvijek svi zvukovi zanimljivi, najbolje je da se i ja umirim, odnosno odmorim s njom. Ne znam kad sam zadnji puta odmarala svaka dva sata. Nekako nisam imala dobar razlog da si to priuštim, bila sam u vječnoj trci za nečime …

 

Anis 4

 

Pomogla mi je da osjetim svoje postojanje. Da sagledam svoju pojavu u prostoru. O mojoj pojavi ovisi njen razvoj, naš odnos, učenje … Ona je Anis. Štene koje smo udomili … Štene koje je netko odlučio napustiti, odbaciti, baciti. Netko kome je ona bila višak.

Meni je ona pokazala tko sam ja. Kakva sam. U kakvom sam stanju. I više od toga. Ona me vodi prema svemu onome što sam ikad željela biti. Ona kreira!

Potaknula me je da se smijem puno više. Natjerala me je da se odmaknem od potreba da isplaniram svaki dan… pa i tjedan, mjesec … unatoč tome što se ionako ništa nije odvijalo prema mojim planovim, ja sam imala naviku to raditi. A kada spominjem planove moram ubaciti jednu super uzrečicu: Kako nasmijati Boga? Ispričaj mu svoje planove! :)

Ne znam može li ona uopće biti svjesna svog utjecaja koji ima na sve oko sebe. Koliko daleko seže njena energija? Sve nas je digla na noge, kao da je znala da nam to treba. Ponekad, dok ju promatram, kao da mi se čini da je ipak svjesna toga, ali se dobro drži u pretvarnju da nije.

Svaki puta kad ju pogledam, vidim biće kojemu sam pomogla, koje sam spasila. Vidim kako je ona sretna. Svaki puta kad ju pogledam sjetim se da tog bića možda sada ne bi bilo. A to biće je meni pokazalo da ja postojim. To je moja sretna misao!

 

anis 1

 

P.S. Koja je tvoja?

logo-srce

 

 

Author: Knjiga inspiracija

Moje ime je Slavenka Đikić (d. Vinski), autorica sam tekstova i ilustracija na ovom blogu. Oduvjek sam voljela zapisivati razne misli na papir, moje ili nečije. A posebno sam imala potrebu zapisati citate koji su me inspirirali i dali neki novi pogled na život. Uvijek sam sa sobom imala jednu tekicu i slagala svoju knjižicu inspirativnih misli. Trenutno se ta knjižica lagano razvija u Knjigu inspiracija.

8 Replies to “Moja sretna misao”

  1. “A to biće je meni pokazalo da ja postojim. To je moja sretna misao!” – divna misao ^_^ i kakva je slatka srećica ta tvoja Anis :) i kako uživa!! Potpuno te razumijem – meni su moji psi pomogli na isti način u razdoblju kad mi je doista bilo teško… znam im često u maženju reći da su oni moji anđeli :) i to doista mislim! Toliko je dobrote i mudrosti u njima, sve razumiju… i izmame mi osmijeh kad nitko drugi ne moze :) i toliko sam puta htjela pisati o njima i uvijek odustanem zbog straha da neću te njihove velike duše uspjet utrpati u svoje male riječi, a evo ti si sad rekla sve – baš onako kako je :)

    1. Slažem se, prepuni su dobrote, mudrosti … i ljubavi! I ja sam se bojala pisati o tome, a još više objaviti ovaj tekst upravo zbog toga što si spomenula – da neću tu njenu veliku dušu uspjeti utrpati u svoje male riječi .. zato mi je posebno drago što smatraš da sam rekla sve, baš onako kako je <3 Imati psa, ili više njih, znači puno više od toga da imaš psa. Onaj tko to vidi i razumije može puno više uživati u sebi, u njima i u zajedničkim trenucima, koji su najčešće vrlo smiješni :)

  2. Fascinantno mi je kako nas, ljude sličnog senzibiliteta, obavezno povezuje ova nadnaravna veza s psima :) Još uvijek čekam trenutak da ga udomim (radim i ne želim ga puno ostavljati doma), ali nekad mi se čini da ću bez takvog bića pomalo proluopati :)
    P.s. sviđa mi se tvoj blog

    1. Dobro si to povezala, to kako nas – ljude sličnog senzibiliteta – povezuje nadnaravna veza sa psima! :) Sasvim te razumijem, i ja sam mislila da ću prolupati, od kad je Anis s nama, a pretežno samnom, osjećam se puno puno bolje, preokrenuo mi se doživljaj svijeta :) P.S. hvala ti na komplimentu, drago mi je da ti se sviđa blog <3

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: