Kolačići za doručak

Ovo je priča o svemu, samo ne o kolačićima …

Neki dan sam pročitala post Kolačići za doručak meni drage autorice na blogu Letnje igralište. Tekst me toliko oduševio, ne samo sadržajem i stilom pisanja, nego i porukom koju sam primila. Površno čitajući čovjek bi rekao da na ugodan i topao način opisuje svoj jutarnji rutual – čitanje knjige uz kavicu i kolačiće koje je sama napravila. Uživala je radeći ih, uživa i dok ih jede za doručak. Ali ima nešto puno više u toj priči. To nešto više je da u njima uživa bez osjećaja krivnje. A to ujedno znači i još nešto – da se ne oslanja na tuđe “recepte”, kako za kolačiće tako i za život.

Pečenje kolačića bez recepta, ili prema svom osjećaju (ili svom receptu) šalje jednu super informaciju mozgu, informaciju ispunjenu povjerenjem da će se sve dobro povezati i da će na kraju sve biti ok :) Što više dodati?


Volim da osmišljavam svoj život, da pišem svoje recepte i jedem kolačiće za doručak … Samo, važno je, jako je važno da slatkiše za dušu sami pravimo i da u njih unesemo sve što imamo, nesebično, bezrezervno.  

Sandra, Letnje igralište


Cijeli taj tekst u potpunosti me podsjetio na moj jutaranji ritual koji sam imala, ali sam nekako prestala s time. Počela sam živjeti sve više po nekim pravilima. Krenuvši od jutarnjih kolačića. Čak ih sve rjeđe radim, jer … imam grižnju savjesti što uživam u njima. A najdraži dio pravljenja tih kolačića bio je da nema recepta, nego kako mi dođe u tom trenutku, ovisno o tome za što sam raspoložena. Živjeti po nekom receptu počelo se događati nekako neopaženo.

Ne kažem da kolačiće i slične male uživancije treba jesti svaki dan, već želim podsjetiti na to koliko znači poslušati što kaže glasić unutar mene … ako se njemu jedu kolačići, onda je to ok. Tada to nadilazi štetnost koju bi eventualno mogli izazvati :)

Uživati bez osjećaja krivnje … Zar je to postalo tako teško? Gdje smo neopaženo počeli uvoditi pravila za život? Trebalo bi vježbati, biti na zraku, jesti više voća i povrća, gledati manje TV … Generalno – da, bilo bi dobro. Ali isto tako nema ničeg lošeg u tome da uživaš u onome što ti duša želi, neovisno je li to zdravo, štetno, itd. Jedino što je univerzalno dobro je slušati taj nježni glasić …

 

P.S. ovaj tekst me potaknuo da razmislim o svojoj jutarnjoj rutini i o tome koliko se promijenila i zašto, o čemu ću pisati u sljedećem  postu 

 

logo-srce

 

Author: Knjiga inspiracija

Moje ime je Slavenka Đikić (d. Vinski), autorica sam tekstova i ilustracija na ovom blogu. Oduvjek sam voljela zapisivati razne misli na papir, moje ili nečije. A posebno sam imala potrebu zapisati citate koji su me inspirirali i dali neki novi pogled na život. Uvijek sam sa sobom imala jednu tekicu i slagala svoju knjižicu inspirativnih misli. Trenutno se ta knjižica lagano razvija u Knjigu inspiracija.

2 Replies to “Kolačići za doručak”

  1. Draga Slavenka, suvišno je konstatovati da sam upravo to želela reći svojim tekstom. Počastvovana sam i istinski radosna što si na mom igralištu pronašla inspiraciju. Srećna sam, jer su te kolačići u nevreme (za doručak :)) potakli na potragu u pravo vreme. Hvala ti od srca! <3

  2. Hvala tebi Sandra! Upravo to mi se sviđa kod tvojih tekstova, što kroz priču o kojoj pišeš preneseš i jednu dublju poruku od same priče (koja je također sama po sebi divna). <3

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!
%d bloggers like this: