IZA KULISA: Knjiga inspiracija

Što sam radila u periodu nakon posljednjeg objavljenog posta?

– Crtala i slikala

Najviše sam se bavila crtanjem. Olovkom na papiru. To me onako uistinu veselilo, no ono što me poprilično iznenadilo je to da me baš crtanje držalo u stanju meditacije. Godinama meditiram (ne konstantno, neko vrijeme meditiram, pa prestanem, pa opet krenem i tako naizmjence) i nikada nisam s takvom lakoćom ušla u meditativno stanje kao sa crtanjem. Misli i slike su mi prolazile kroz glavu, zamjećivala sam ih, ali se na njih nisam vezala.

(Za one koji su pokušali meditirati, ali su odustali jer se nisu mogli riješiti svih misli – poanta meditacije nije nemati misli, nego sagledati one koje dolaze i ne vezati se na njih, ne regirati i dopustiti im da postoje.)

Nakon što sam se izguštala u crtanju, brže bolje bacila sam se i na slikanje. Nisu to neke profesionalne slike, nije u tome ni poanta. Već u tome da sam imala potrebu izraziti se na taj način. O tome sam već bila pisala u postu Kreni! Kreativnost je u tebi. Kreativnost je stvaranje kroz izražavanje. Kreativnost svi imamo u sebi,  kreativnost otkrivaš. I razvijaš. Tako sam i ja krenula sa crtanjem i slikanjem. Nikada nisam do sada u životu uspjela nešto nacrtati da je to naličilo na nešto. Uvijek sam smatrala da to ne umijem. Sve dok nisam krenula.

Uz gornja dva crteža, ovo su još neki od mojih radova …

crtanjeslikanje

– Posvetila se zdravlju

Neki od vas već znaju koliko imam problema za želucem. Pokušala sam svašta. No, kako to obično bude – problem je unutar mene i bez obzira koliko sam se do sada preispitivala, analizirala, osvještavala, išla na psihoterpije – problem sa želucem nisam uspjela riješiti.

Zato sam se sad odlučila uhvatiti u koštac s time i ne odustajem dok se stanje ne popravi do razine da je on u potpunosti zdrav! Posvetila sam se kuhanju na način da pravilno kombiniram namirnice, da pazim kako, koliko i kada jedem (ne samo što). Zatim, da osigurma vrijeme u danu kad aimam svoj mir. Da se uz to kontinuirano joggiram, ubacim jogu … Ne trebm dodatno objašnjavati koliko fokusa ode na sve ovo.

– Upisala tečaj za voditelja izrade projekata financiranih iz EU fondova

Ovo nije samo tečaj. Ovo je užasno zahtjevno, detaljno, komplicirano, opsežno, pa u konačnici i iscrpno. Puno fokusa uzima, također. I puno vremena. Predavanja su nam stavili da traju cijelu subotu, tj. od 8 do 16h. Što je poprilično loše, već nakon pauze za ručak smo slabo učinkoviti, a zadnjih sat i pol nismo učinkoviti uopće. Između predavanja (od subote do subote) je jako varljivo. Uvijek si mislim kako ću imati taman vremena da prođem kroz vježbe sa predavanja i da će mi ostati još vremena za pisanje bloga. I traženje posla (ili barem mjesta na kojima bih mogla volontirati i steći iskustvo u onome za što se educiram). Realnost bude takva da stignem samo vježbati zadatke sa predavanja :(

Pitate se od kuda sad voditelj EU projekta? A što je sa grafičkim dizajnom? Nije nestao, on će uvijek biti moja velika ljubav. Ali projekti su moja struka u kojoj se želim ostvariti. Već sam diplomirala specijalistički studij upravljanje procesima, odnosno projektima tako da je ovaj tečaj logičan nastavak. Samo da se to sve skupa izrealizira u posao snova (čitaj: rad u okruženju kojemu je na prvom mjestu društvena odgovornost i sve što to nosi sa sobom) – nitko sretniji od mene!

– Šetala po parkovima i družila se sa Anis

Puno sam šetala s njom vani, zajedno smo trčale, šetale, igrale se sa lopticom, mazile, družile se na razne načine. Drugačije s njom ni ne možeš. To je ženska koja zna što želi i ne posustaje dok to ne dobije. Štoviše, svjesna je da joj to pravo kao živom biću pripada. Pravo na pažnju, igranje i uživanje! Uhvatim se kako ju promatram satima, to me također jako opušta. I onda se čudim gdje mi je otišao dan. Je li netko od vas tip osobe koja može sjediti pored pećnice i gledati kako se hrana peče? Ja jesam. E pa tako mi je i sa njom. Mogu satima sjediti i promatrati ju kako se igra, posebno kad joj dođe prijateljica Luna. Čisti zen! Ode dan.

No, najbitniji dio ove priče je da sam jaku puno vremena provodila vani. A kada dođu topli i duži dani, zaista volim biti na otvorenom što automatski isključuje sjedenje za kompom i pisanje bloga. Ma koliko me to veselilo. Trenutno me neke druge stvari vesele više!

Anis i ja

– Bila u Parizu na bračnom putovanju

Pariz je predivan, nestvaran, nevjerojatan. Poseban grad. (I ogroman!) O ovome bih mogla napisati poseban post, no smatram da smo bili prekratko da napišem išta smisleno, a da to svi već ne znaju. Nismo stigli obići ništa izvan samog centra grada. Nismo čak ušli niti u Louvre ili na Eiffelov toranj. I on i ja smo tipovi osobe koji vole hodati gradom i upijati atmosferu koja tamo vlada, puno više nego sa beskonačnim brojem turista stajati po nekoliko sati u redu da bi opet još nekoliko sati (što je sad već više od pola dana) sa tim istim turistima hodali po nekom muzeju, ma koliko on bio famozan. A za pola dana ja mogu prehodati toliko zanimljivih i neotkrivenih ulica da mi nijedan Louvre to ne može zamijeniti. Takva sam ja! (I Ivan.)

No, ono što nas je ugodno dočekalo  značilo mi je više od toga. Naime, ulica u kojoj smo iznajmili stan (preko Airbnb-a, preko čega drugoga), se ispostavila kao najveganskija ulica na koju smo naišli u Parizu. Jedna veganska pizzeria, jedan mini restorančić zdrave hrane uključujući i svježe cijeđene sokove (u koji stanu sve skupa 4 osobe)  i još jedan isključivo veganski dućan, koji se otvorio taman za našeg boravka tamo. Ulica je mala (i uska, jasno, hehe) i zato je zaista zanimljivo da smo na to sve naišli baš tamo. Tako da nam je bilo iznimno jednostavno što se tiče klope. Naravno da kad smo se vratili u Zagreb da mi je to sve nedostajalo. Te ideje, ta ponuda, ništa extra, sve jednostavno … tako moguće, a opet, ovdje toga nema.

Od našeg sveukupnog boravka u Parizu, najviše smo se vrtili oko Notre Dame-a, zatim oko poznate knjižare i caffe bara Shakespear & Co. (zato što su imali kavu sa biljnim mlijekom i najfinije zobene i choco-matcha cookiese) te uz rijeku. Jako puno smo šetali uz Senu, sa svih strana i smjerova. Čak smo se vozili i brodićem, to je neizostavno! Našli smo si jedan svoj punkt na obali, blizu Notre Dame jasno, na koji bismo dolazili nakon tih dugometražnih šetnji i tamo bismo sjedili uz zalazak sunca. To je pravi honey moon, nikakvi muzeji :P

A najviše od svega nas je dojmio jedan pravi pravcati pas u izlogu nekog poslovnog prostora, strašan je bio hehe!

Pariz Paris Shakespreare & Co.

 

Što nisam radila za to vrijeme?

Pisala komentare na postove koje sam pročitala :(

Što me vratilo ponovnom pisanju?

Prije nekoliko dana dobila sam ponudu za suradnju sa Školskom knjigom. Dobila sam upit jesam li zainteresirana za to da oni meni pošalju jednu knjigu (točnije priručnik) u koju ja pišem odgovore koji su tamo postavljeni i time zapravo pišem svoju knjigu, a onda nakon nekog vremena objavim iskustva koja sam time doživjela u nekom od sljedećih postova.

Prvotno sam si mislila da mi se ne da jer nisam u fazi pisanja, činilo mi se to kao prevelika obaveza s obzirom na sve što mi je trenutno u fokusu. No, unatoč tome nisam čekala niti trenutka da pošaljem odgovor kako pristajem. Nije prošlo niti 24 sata od poruke koju sam primila do toga da je priručnik bio u mojim rukama. Neka posebna energija se krije u njemu, barem za mene. Radi se o priručniku sa 365 pitanja u svrhu postavljanja ciljeva. Čini mi se sve skupa jako izazovno i zanimljivo. Također, kad sam prolistala knjigu i pogledala kako izgleda, shvatila sam da sam si prije nekoliko godina i sama postavila slična pitanja, samo ih nije bilo baš toliko koliko u ovom priručniku.

Ovaj priručnik ujedno me podsjetio na Moju malu knjigu inspiracija, koju sam pripremila do pola, a onda sam stala s time. Slična je ovom priručniku, a opet sasvim drugačija. Glavna razlika je da ima samo 4 pitanja. Ma vidjet ćete, ovog puta obećajem! Ako netko ne zna o čemu pričam, to je sasvim ok. Ne sjećam se jesam li ikada to spomenula na blogu (ili FB stranici). Ali sam o tome pričala na virtualnoj kavici kod Brankice Stanić.

I tako sam shvatila da mi ne preostaje ništa drugo nego ponovno usmjeriti fokus i na pisanje bloga jer šteta je da sve ono što vam imam za reći ostane samo u mojoj glavi.

O čemu mislim pisati nadalje?

O meditaciji, jogi, društvenoj odgovornosti, psima, kreativnosti, dobrom ponašanju, pomaganju, o inspiraciji i o tome kako uvijek treba vjerovati u svoj izbor…

Koliko često mislim objavljivati nove postove od sada nadalje? (i zašto)

Jednom mjesečno.

Zato što je pisanje bloga za mene hobi, ne posao. Onog trenutka kad je to za mene postala obaveza, nisam mogla više pisati. A svi vi koji pišete blog znate koliko posla to zahtjeva i i kako se to vrlo lako može pretvoriti u obavezu.

Radije ću dati kvalitetan i iskren sadržaj, pisan onako od srca, nego pisati svaki tjedan – kako sam neko vrijeme mislila da će to funkcionirati. Ovo je moja mala oaza! Bitno mi je da kad pogledam u nju, da se osjećam kao doma. Da budem doma. I da se vi tako osjećate ovdje. Ne moram čak imati niti širok krug čitatelja. Ovo nije moj projekt. Sve drugo u životu to može biti, ali ovo ne. Ovo je moj kutak!

***

Čitamo se za mjesec dana kada ću pisati gdje sam došla sa postavljanjem ciljeva i pisanjem priručnika – 365 danas promijeni sebe i ostvari svoje ciljeve – Osobni vodič do uspjeha – kroz što sam sve prošla, kamo me dovelo, što je promijenilo u meni i ima li to sve za mene smisla. :*

***

I za kraj stavljam link na pjesmu koja je prije nekih 7 godina bila poprilično slušana; ovih dana sam ju opet izvukla i ne izlazi mi iz glave. Ide uz ovaj post. Radi se o veličanstvenoj Zaz i njenoj Je Veux koju je otpjevala na predivnom Montmatre-u. S obzirom da je na francuskom, stavila sam link sa titlovima (na srpskom) i kad ju slušam sa tim prijevodom, nekako mi se koža naježi svaki puta! Što od riječi pjesme, što od same Zaz i njene energije!!

 

 

Author: Knjiga inspiracija

Moje ime je Slavenka Đikić (d. Vinski), autorica sam tekstova i ilustracija na ovom blogu. Oduvjek sam voljela zapisivati razne misli na papir, moje ili nečije. A posebno sam imala potrebu zapisati citate koji su me inspirirali i dali neki novi pogled na život. Uvijek sam sa sobom imala jednu tekicu i slagala svoju knjižicu inspirativnih misli. Trenutno se ta knjižica lagano razvija u Knjigu inspiracija.

17 Replies to “IZA KULISA: Knjiga inspiracija”

  1. Draga Slavenka, kad sam vidjela tvoj novi post imala sam osjećaj kao da mi se stari prijatelj vratio sa dalekog putovanja! Što reći… sve što si napisala odlično je i vrlo samouvjereno na najbolji mogući način. Zvučiš drugačije i bolje (ako je to moguće :)) Pozdravljam tvoje odluke i želim ti sreću u svemu što si naumila. Ne sumnjam da ćete pratiti jer iz tvojih riječi izvire hrabrost čiji je sreća neizostavni pratitelj. Velika pusa i bravo! <3

    1. Draga Jana, puno puno ti hvala na ovako divnim riječima. Posebno su me dirnule riječi: ‘…kad sam vidjela tvoj novi post imala sam osjećaj kao da mi se stari prijatelj vratio sa dalekog putovanja!’ I ja se osjećam bolje, drago mi je da tako i zvučim :) Pusa i tebi <3

  2. Slike su ti predivne, nadam se da ćeš nam u budućnosti pokazati još svojih radova <3
    Pisanje priručnika mi se čini kao super ideja da glavu razbistriš i selektiraš želje i ciljeve, bar mi tako zvuči, a tako nešto bi meni trebalo hihi XD Željno iščekujem post o tome 🙂

    1. Draga Vlatka, hvala! Ukoliko će biti još radova, a ne vidim razloga da ne bude, sigurno ću podijliti s vama svima! A ovo sa pisanjem priručnika mi se stvarno čini super, i jedva čekam da prođe neko vrijeme pa da uspijem odgovoriti na što veći broj tih pitanja. Već sam započela, došla sam do negdje 13. pitanja i već sam time razbistrila mnoge stvari. A di je ostatak :D Veselim se sljedećem postu u kojem ću pisati o tome <3

  3. Dobrodošla natrag! :)
    Nedostajala si <3 Ali svi razlozi tvog odsustva su divni i kao što je Jana rekla, zvučiš drugačije i bolje! <3 Jako mi je drago što ćeš biti tu, makar to bilo jednom mjesečno, blogersko nebo je pusto bez tebe :* :*

    1. Hvala i tebi draga moja Brankice na ovim lijepim riječima podrške <3 Da, osjećam se drugačije, a to je ono što mi se uvijek dogodi kad napravim mali odmak. Zapravo ja u svemu radim te odmake u uvijek kad se vratim se osjećam bolje!

  4. Divan tekst! Naravno, posebno mi se dopada deo o Parizu. 😀 Koliko god da ga ljudi smatraju čistim klišeom, tek kada se stigne ltamo može da se oseti njegova posebna atmosfera. Dobro nam došla nazad, već se radujem čitanju novog teksta, deluje baš zanimljivo. 🙂

    1. Draga Miljana, hvala i tebi na pohvalama! Slažem se, tek kad dođeš na neko mjesto možeš osjetiti tu energiju, ma koliko se mi to trudili opisati riječima. I ja se veselim pisanju sljedećeg teksta. Kao što sam rekla i Vlatki, već sada sam odgovaranjem ne početna pitanja razbistrila neke stvari, to je tek početak, tako da pretpostavljam da će ići samo još na bolje <3

  5. Slavenka! 🙂 živa si! Super mi je ovaj post, baš mi je ostavio neki fini osjećaj i još Zaz na kraju 🙂 sretno sa svim novim planovima! I nadam se da će stanje sa želucem biti bolje ❤

  6. Big lajk na tekst i na sve ovo čime si se bavila! Slikice su predivne, baš mi je drago da si ih toliko stavila. Već sam se začudila gdje si, drago mi je da si se vratila i sviđaju mi se teme o kojima planiraš pisati :) <3

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!
%d bloggers like this: