Incredible !ndia 2.

2. dio

Dragi moji čitatelji, stiže i post o drugom dijelu mog putovanja po Indiji, onom koje sam provela na sjeveru Indije i na Himalayi. Nevjerojatno je koliko se ovaj dio razlikovao od prethodnog … ali, to je Indija! Većinu fotki sam napravila  tadašnjim mobitelom pa im rezolucija nije baš najbolja, ali to ne bi trebalo umanjiti sveukupni dojam :)

Na sjeveru Indije posjetili smo Delhi i nekoliko gradova u regiji. Vjerovali ili ne, svi ti gradovi su meni bili nešto najgroznije što sam ikada vidjela. Toliko smeća, nereda i kaosa na jednom mjestu, a u jednom od njih (Agra) nalazi se i čuveni Taj Mahal. Za ne vjerovati! Vjerujem da nikada neću zaboraviti poglede i zgražanja svih nas u autobusu, bez obzira na to koliko smo bili spremni na takve prizore, bez obzira što je do tada prošlo već mjesec dana kako sam tamo i nagledala sam se svega, bez obzira što to i očekuješ, jer … uostalom … da si htio gledati prekrasne krajolike i jezera Švicarke otišao bi tamo, zar ne? Ali, unatoč tome, izgleda da se za Indiju nikada ne možeš u potpunosti pripremiti, barem ne za taj prvi put :)

Sjećam se da sam prije nego sam otputovala tamo razmišljala na način da kad dođeš u takvu nekakvu drugačiju zemlju trebaš isprobati sve onako kako je to tipično za njih, npr. umjesto da unajmim sobu u nekom hotelu koji podsjeća recimo na naš europski, bilo bi zanimljivije isprobati kako to tamo izgleda … e pa promijenila sam mišljenje  jer i bolji i skuplji hoteli nisu nužno komotni kako bi si čovjek pomislio. I na takvim mjestima možeš bez problema doživjeti čari Indije :)

 

 

New Delhi, pogled na ulicu sa našim hotelom – jedna od boljih ulica u Delhiju (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Agra – glavna cesta  (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Taj Mahal – Agra (Photo credit: Slavenka Vinski)

Dolazak na Himalaju je sasvim druga priča. Ovaj dio putovanja je meni bio prekrasan. Apsolutna razlika u odnosu na sve prije toga. Prekrasni krajolici, nema smrada niti smeća, ljudi žive na visokim frekvencijama, ponizni, pošteni i srčani. Njihova pojave te posrami, jer istog trena vidiš koliko ti to nisi. Onako … jako puno nisi.

Sletili smo avionom u Ladakh, odnosno glavni grad Leh, u zračnu luku koja se nalazi na najvišoj nadmorskoj visini u svijetu. Ladakh je pokrajina u državi Jammu and Kashmir, poznat i pod nazivom “Mali Tibet”, a prepun je prekrasnih samostana. Tu je također uslijedio šok, ali tjelesni. Naime zbog naglog dolaska na tolike visine (avionom, umjesto recimo autom) tijelo se nije imalo priliku prilagoditi tim uvjetima pa smo više manje svi prošli prvih par dana kroz mučnine i vrtoglavice. Ništa prestrašnoga.

 

Ladakh, Leh, pogled na grad sa Shanti Stupe (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

2013-07-31 10.07.52
Shanti Stupa, Leh (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Tamo smo posjetili i Dolinu Nubra i jahali na devama :) Ovo spominjem samo zato što je nevjerojatno da na Himalaji postoje deve i pustinjski pijesak, ne zato što sam fascinirana takvom idejom zabavljanja turista.  Naziva se još i Dolinom cvijeća upravo zbog toga što obiluje raznovrsnim šarolikim cvijećem. Tu smo posjetili, izneđu ostaloga, i Diskit Monastery koji slovi za najstariji samostan u ovom dijelu svijeta.

 

Diskit Monastery
Diskit Monastery (Photo credit: www.omroundtheworld.com)

 

Pogled na Maitreya Buddhu sa Diskit samostana, Nubra Valley (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Maitreya Buddha, Nubra Valley (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Nubra Valley (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Nubra valley (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

2013-08-04 18.13.32_1024
Deve na Himalayskom pustinjskom pijesku (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Dvije noći spavali smo u šatorima na jezeru Pangong Tso, slano jezero na visini od 4200 m, dugačko 100km, od kojih je 70 km pod Kinom. Na Himalaji je tijekom dana bilo oko 30-35 C, ali kako je iznimno suh zrak, tako je to bilo poprilično fora. Sunce peče, a istovremeno puše neki vjetar … ne znaš jel ti vruće ili hladno. (Za razliku od Delhija gdje je u prosjeku 40-45 C, a vlažnost zraka 95% … osjećaš se otežano.) Preko noći se temperatura kod jezera spuštala oko nule. Brrr! Zaista ti ništa više nije jasno :)

 

Smještaj na jezeru Pangong Tso (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Pangong Tse (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Pangong Tse (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

IMG_3642_1024
Pangong Tse (Photo credit: Anita Štorga)

 

Kupali smo se na svetoj rijeci Ind, čija temperatura se kreće oko nekih 10 celzijusa, možda čak i manje … fora iskustvo svakako!  … No, putujući kroz taj dio Indije najviše sam se divila ljudima, ali i krajoliku. Ljudi su također potpuno drugačiji od onoga kako bismo mi to mogli percipirati. Teško je to i opisati riječima, ne znam ima li u našem rječniku pojmova koji opisuju takva stanja … oni su toliko prisutni u sebi, toliko u skladu sa prirodom i sa sobom, toliko staloženi … oni su sretni … Da je barem jedan mali dio te poniznosti i dobrote u našim ljudima …

A krajolik te ostavlja bez daha svojom ljepotom, ali više od ičega zbog toplog osjećaja koji ti stvara u grudima. Osjećaj kao da si doma. Ali ne doma u Europi, Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji. Nego Doma. Ne znam vam ovo opisati. Jako lijepo u svakom slučaju!

 

Kupanje na svetoj rijeci Ind (Photo credit: Slavenka Vinski

 

2013-08-04 11.43.04
Pogled na jakove (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

DSCF0762
Prekrasni krajolici Himalaye … (Photo credit:Anita Štorga)

 

IMG_3420_1024
Naslikavanje putem :) (Photo credit: Anita Štorga)

 

Naš domaćin Rixin Skitkhar (Photo credit: Anita Štorga)

 

Prilikom tog 10-todnevnog putovanja njihovim džipovima po Himalayi, prešli smo i dva najveća svjetska cestovna prijevoja za motorna vozila, jedan na 5600 metara, drugi na 5300. U oba slučaja se nismo zadržavali duže od 5-10 minuta jer – mi koji nismo rođeni tamo – nama fali zraka, laički rečeno.

Putem smo uz cestu često nailazili na humoristične prometne znakove kojima se nastoji upozoriti vozače da pripaze na vožnju koja može biti dosta opasna po himalajskim putevima … Bilo je takvih znakova na koje smo se znali pošteno nasmijati, kao npr.: Peep peep dont sleep, Dont drive silly in the hilly ili pošteno zamisliti ned nekima poput: Drive like hell you will be there.

Inače, kao što ćete vidjeti po fotkama, vožnja po tim cestama vrlo često nije bila bezopasna, štoviše naličila je na one snimke raznih opasnih cesta po Boliviji i slično što smo znali dobivati na mailove kao nešto toliko nevjerojatno da misliš da je fotošopirano :)

 

2013-08-07 09.43.35
Chang La (Photo credit: Anita Štorga)

 

Khardung La (Photo credit: Anita Štorga)

 

Vozači (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Vožnja po Himalaji (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Vožnja po Himalaji (Photo credit: Slavanka Vinski)

 

Ceste po Himalaji (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Ceste po Himalaji … (Photo credit: Slavenka Vinski)

 

Prometni znak (Photo credit: www.slogancreator.com)

***

Sad kada gledam unatrag mogu reći da me to putavanje rastavilo :) Iako su prošle već skoro tri godine od tada i puno ljudi me već pitalo kada ću napisati nešto na tu temu, nisam to uspijevala napraviti do sada. S jedne strane nisam znala kako da to ukratko ispričam, jer dva mjeseca iskustva iz Indije je dovoljno materijala za napisati knjigu. S druge strane nisam znala gdje sam, ali niti tko sam više :) Čak sam se dugo vremena pitala što mi je to trebalo.

Nakon povratka doma, trebalo mi je godinu dana da dođem k sebi, i onda još godinu da to sve nekako sagledam trezvenije, a tek sada sam shvatila kakav sam pothvat tada napravila. Pod time mislim da sam imala nevjerojatnu volju suočiti se sa sobom. To je zapravo bio moj razlog davanja otkaza, kao i razlog za odlazak negdje daleko – da iz neke druge perspektive sagledam sebe jer ću jedino tako točno znati s čime se trebam suočavati. Do tada sam samo zamjećivala da s nečime nisam zadovoljna, ali nisam imala blage veze što se sve nalazi u meni kao uzrok tome.

Nakon što sam se vratila doma čekao me pravi posao, rada na sebi, jasno. Danas živim jedan sasvim drugačiji život, koji se ni na koji način ne može usporediti sa onim od prije tri godine. Često puta imam osjećaj kao da se rodila posve nova Slavenka, i da je sve ono od prije – sjećanje iz prošlog života.

Tek sada osjećam da sam se vratila s tog putovanja! Osjećam kao da sam zatvorila jedno poglavlje svog života. Možda bih čak mogla biti odvažna i reći kako je jedna knjiga gotova i sada krećem sa novom :)

Sada su predamnom novi izazovi za koje onda, prije te tri godine, nisam niti sanjala da ću se suočavati s njima ;). Čini mi se čak da sam otvorila Pandorinu kutiju mojih životnih izazova … tako nekako otprilike. Drugim riječima – nakon svega toga, ne mogu više ležerno i neodgovorno držati u sebi sva ona stanja koja u meni rade nered!

 

logo-srce

 

Author: Knjiga inspiracija

Moje ime je Slavenka Đikić (d. Vinski), autorica sam tekstova i ilustracija na ovom blogu. Oduvjek sam voljela zapisivati razne misli na papir, moje ili nečije. A posebno sam imala potrebu zapisati citate koji su me inspirirali i dali neki novi pogled na život. Uvijek sam sa sobom imala jednu tekicu i slagala svoju knjižicu inspirativnih misli. Trenutno se ta knjižica lagano razvija u Knjigu inspiracija.

9 Replies to “Incredible !ndia 2.”

  1. “Drugim riječima – nakon svega toga, ne mogu više ležerno i neodgovorno držati u sebi sva ona stanja koja u meni rade nered!” – odlična rečenica, odličan cijeli post, putovanje, fotke :) predobro <3

    1. Draga Ivana, baš ti hvala! Kod ovakvih tekstova i iskustava koja u sebi nose toliko slojeva, nikad ne znam jesam li prenijela poantu, jesam li rekla što sam mislila … :) Zato mi je baš drago vidjeti pozitivne dojmove! P.S. imam ja još toga … priča iz Indije nastavlja se u Berlinu :)

    1. Hej draga Sunčana, zaista mi je drago da ti se sviđa, i da si ovo doživjela ko putnu divoticu :) Lijepo je to čuti od osobe koju su putevi odnijeli baš u azijske krajeve, i to u zemlje koje bih ja jako jako voljela posjetiti!

      1. Hej Slavenka, kad vidim da bi ih “jako jako voljela posjetiti” onda znaš da ti moram reći – spakiraj ruksak čim ti se pruži prilika.. :)

  2. Meni je sjajno to kako si skroz iskreno napisala svoj boravak u Indiji i sve što si vrlo intimno prolazila sa sobom. I kada na to dodam ove fenomenalne fotke onda samo mogu reći – hvala ti na ovoj priči :)

    1. Nema na čemu! Nisam htjela samo prepričati priču, već sam htjela da baš bude iskreno, da prenesem barem djelić iskustva i doživljaja … a toliko toga je još uvijek ostalo neizrečeno, jer kao što sam i rekla to je bilo dvomjesečno putovanje što ti ostavi materijala za knjigu, umjesto za post :)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: